Donacija tijela je, uz dobrovoljno darivanje organa, jedan od najplemenitijih činova koje pojedinac može učiniti tijekom života i ostaviti kao svoje naslijeđe nakon smrti. Ta nesebična gesta je najveći iskaz altruizma, nesebičnosti, kojom se pokazuje apsolutna ljubav prema čovječanstvu, znanosti i napretku.

No, danas je ta praksa u našoj domovini gotovo pa iščezla, ako je uopće i postojala. Ljudi rijetko misle, još rjeđe govore o tome, što dovodi do toga da se dobrovoljno darivanje gotovo više i ne prakticira.

Odlučili smo to promijeniti iz korijena, ako ne praksu onda bar način na koji ljudi darivanje doživljavaju i na koji o tome razmišljaju.

Današnji, moderan čovjek o mnogočemu ne razmišlja jer, ili nema vremena ili se jednostavno ne želi zamarati stvarima koje mu u tom trenutku nisu od egzistencijalne važnosti. Takva je i smrt. Bilo tuđa, bilo vlastita. Trenutak od kojeg svi strepimo i o kojem razmišljanje potiskujemo. I tako dođe kraj.

Ali, ako malo bolje razmislimo, ciljevi i dobra djela ne trebaju umrijeti zajedno s nama. Mogu postati integralni dio nas i nadživjeti naša tijela i učiniti nas besmrtnima. Zbog svoje veličine. Za vrijeme i nakon života.

Jer, darivanjem sebe ne darujemo samo jedan život. Dugoročno, to su stotine života koji će biti spašeni zbog znanja stečenog proučavajući anatomiju pravog, trodimenzionalnog, ljudskog tijela, ne nekog crteža, makete, slajda, plastičnog preparata, svega onoga što današnje konzumerističko društvo konstantno baca pred nas.

Bio to osamnaestogodišnji student koji prvi puta spoznaje čari medicine pripremajući svoj ispiti iz anatomije, specijalizant koji studiozno proučava regiju po regiju tijela u nadi da će jednog dana do savršenstva dovesti svoju specijalnost ili kirurg koji želi što bolje proučiti pristup određenom dijelu ljudskog tijela u nadi da će tako pomoći, spasiti ljudski život – svi oni su karike u lancu koje dovode do boljeg sutra, ljepše budućnosti za Vašu djecu, unuke, Vaše najmilije.

Ali početak tog lanca, to ste Vi.

„Mi smo ista tvar od koje snovi sazdani su, i to malo našeg života snom se zaokružuje.“
W. Shakespeare, Oluja